Kako je nastala „paška bonaca“ nikome još ni poznato. Iako je uvrštena u svjetska nematerijalna čuda i otkrića, niki zapravo ne zna ca dovodi do ovog fenomena, ako se tako to more nazvat.
U istraživanjima je dokazano da su ovo samo neki uzročnici paške bonace
- male penzije (manje se gre u butige, manje se judi šećeju više doma stoiju)
- ne plaćene turističke sezone (oni ki su tribali platit, pobigi su u Riku, Zagreb, Osijek i okolo po EU, a oni ki cekaju da im se plati opet doma kukaju jerbo …. nima šoldov)
- nedostatak autov na cesti (nima za naša usta, pa nima ni za njihov rezervar)
- ne okupjaju se judi ( ne smiš bit viđen sa osobon ka ni na izborima u istoj stranki)
- sprovodi ( Nima više „procesij“ po gradu. Tu si di jesi, par metri od groba. Znaš di greš, tornat se nećeš. Ca će da ga nosiju okolo grada, kada će mu to pomoć.)
- kraj lita i cmarenja po plaži ( Nima lovine, nima ni galebov. Galebi su se tornali u svoje gnjazdo i sa daljinskin u jednoj ruci a sa kompjuteron u drugoj cekaju novo lito. )
- ne itanje smeća i druženje kraj kontejnerov (ako nimaš za kupit, teško da imaš i za ist, a još je teže cakod itit)
- ćakule uz špuganje kaićov ( Ca smo imali je uternulo, a ono ca ni uternulo je bura ponila u Ankonu, pa neka oni špugaju. Ja se libera, a njemu intrega.)
- nima kumovanjov (biži, biži,… ako se šećeš po pijaci samo cekaju oni ki i pitaju „Ćeš mi bit kum na vjenčanju ili krstitkama?“. A ca oni zapravo pitaju „Ćeš mi dat debju kuverticu ako te pozoven za kuma?“ Pa se ti šeći…)
I iz svega je vidljivo da ova „paška bonaca“ će trajat bar još jednu zimu i proliće. Ki zna more bit je i ona dio tradicije, ka je ostala ne notana. More bit da stvarno ovo i je jedan fenomen ki još ni niki uoči, a more bit se i iznenadimo da ki kod izvanka vidi ovaj fenomen i pokupi Nobelovu nagradu za „otkriće“. Ki zna, cekajmo jerbo samo tako moremo vidit ca će se dogodit, a i poštivamo kriterije nastajanja „paške bonace“.
